-
Novosti
Dobro došli na službenu web stranicu Betty Jurković!
ragi prijatelji, dragi posjetitelji! Hvala na Vašoj posjeti, veselim se što ćete ovdje pronaći mnoge podatke iz mojeg života, moje karijere, a nadam se da će Vam se svidjeti interaktivna foto-galerija u kojoj sam Vam opisala razne zanimljive anegdote. Vaša Betty Jurković BIOGRAFIJA Betty Jurković (Opatija, 6. listopad 1936.), legenda hrvatske zabavne glazbe, poznata po svom uzornom besprijekornom i prodornom mezzospranu, izvedbama koje su bile živahne, svježe, nadasve temperamente, a u baladama nježne i osjećajne. Njena izuzetna muzikalnost, osjećaj za ritam, smisao za glumu, duhovitost i šarm čine ju kompletnom glazbenom ličnošću, jedinstvenom u našoj zabavnoj glazbi. Betty Jurković nije bila vamp, već pravi ženski fakin i svestrana zabavljačica. Širina i veličina njenog djelovanja očituje se kako u pjesmama, od kojih se iskušala u gotovo svim stilovima (jazz, blues, swing, šansona, šlager, talijanska kancona, fox, mambo, twist, bossa nova, medison itd.), tako i u talentu i sluhu za jezike i dijalekte (snimala je i pjevala na hrvatskom, slovenskom, njemačkom, engleskom, talijanskom, nizozemskom, ruskom itd.), te svakako i u njenim vlastitim legendarnim televizijskim show programima (sjajnih koreografija, skečeva i parodija u kojima je cijeli njen glumački dar došao do izražaja), radijskim emisijama (među najpoznatijim emisija „Dobra večer, Betty“) i skladateljskome radu. Iako je njena aktivna pjevačka karijera trajala 30-ak godina, nakon čega se povukla sa scene, ostavila je iza sebe trajni pečat, svojim izvedbama od kojih se mnoge danas ubrajaju u evergreene osigurala si je mjesto kako u hrvatskom, tako i u slovenskom panteonu zabavne glazbe, a svojim odlaskom s glazbene scene njeno mjesto do danas nažalost nije našlo adekvatnu nasljednicu.
Djetinjstvo
Betty Jurković kći je nizozemske profesorice engleskog jezika s oxfordskom diplomom, Arnoldine van Loenen Boersma, i opatijskog bakteriologa Ivana Jurkovića. Uz Tomašiće i Letiše, Jurkovići su bili jedna od najstarijih opatijskih obitelji. Od majke je, kako kaže, naslijedila germansku točnost i racionalnost, a od oca slavensku široku dušu i emotivnost. Njezini roditelji upoznali su se na Lidu u Veneciji. Dina je ljetovala sa svojom majkom. Naočita Nizozemka je u tim međuratnim godinama bila prvakinja floreta u svojoj domovini, a Nino, vrstan tenisač, bio je u Veneciji na teniskom turniru. Deset godina kasnije rodila se Betty. Rođena je u Rijeci, no zbog nizozemske putovnice gospođe Arnoldine, obitelj Jurković često je putovala. Betty je krštena u evangeličkoj crkvi u Taormini na Siciliji, gdje su živjeli punih šest godina. Krštena je kao Elisabetta Susanna Nanette Anamaria Jurković, a krsna kuma bila joj je Nora Bell, kći izumitelja prvog uporabljivog telefona Alexandera Grahama Bella. U Taormini je gospodin Jurković držao teniske terene i ekskluzivni „Tea-room“. U to vrijeme obitelj Jurković igrala je tenis s obitelji Peugeot, odlazila na skijanje s obitelji Bell, a Betty je odmalena imala guvernantu. Otac joj je bio vjenčani kum Dragi Gervaisu, a njezina se teta udala za skladatelja Ivana Matetića Ronjgova koji je Betty od malena „davio“ sa solfeggiom. Prije Drugog svjetskog rata otac joj je na Šalati u Zagrebu trenirao teniske velikane Punčeca i Paladu, a na Zrinjevicu su otvorili Engleski institut Gordon Scott u kojem je supruga Jurković pod imenom miss Wright podučavala engleski. Obitelj Jurković boravila je u Splitu kada ih je zatekao početak Drugog svjetskog rata. U grad dolaze Taljani, a otac odlazi u partizane. Preko noći im se život preokrenuo. Stanovali su kod jedne ustaške obitelji u Splitu, a potpomagali su ih ilegalni partizani. Osjetili su pravu glad, a Betty je taj težak period života dao snagu u životu i životnu dimenziju da bude zadovoljna i s malim stvarima. Nedugo nakon drugog svjetskog rata zadesila ih je sudbina mnogih dobrostojećih obitelji, a to je da su im sve nekretnine i zemljišta nacionalizirani, a ostala im je samo djedovina, „Villa Sava“ u Opatiji. Otac je ostao bez posla jer je bio antifašist, a ne komunist, ubrzo je umirovljen, dok je majka privatno podučavala engleski.
Odlazak na fakultet i počeci pjevačke karijere
Nakon prvotne želje i studija stomatologije na kojem je provela godinu dana, Betty upisuje slovenski, njemački i engleski jezik na fakultetu u Ljubljani. Pjevanjem se počela baviti još u gimnaziji, ali prvi ozbiljni angažman uslijedio je 1954. god. U to vrijeme su se subotom u Ljubljani često održavale plesne večeri u Domu JNA, a tamo je nastupao Bojan Adamič sa svojim orkestrom. Za vrijeme nastupa prišao je stolu gdje je Betty sjedila sa svojim društvom i upitao ih imaju li neku glazbenu želju. Bila je to idealna prilika za Betty da zamoli maestra da ju posluša kako pjeva, a on ju je već idući tjedan pozvao na audiciju na radiostanicu. Na audiciji je pjevala skladbu „Why don't you believe me?“ iz repertoara Patti Page. Odmah je postala solistica Plesnog orkestra Radio Ljubljane, primala plaću, a kasnije je angažirana čak i kao asistentica režije poljoprivrednih emisija na televiziji, budući da su radio i televizija djelovali kao jedna ustanova. Prva snimka za Radio Ljubljanu bila je reklamni jingle „Cockta cockta“, a prva skladba „Rdeča žoga“ (Crvena lopta) autora Mojmira Sepea. U to vrijeme u Sloveniji nije bilo mnogo pjevačica zabavne glazbe, pa je Betty bila sveprisutna. Prisustvovala je naglom procvatu i razvoju slovenske televizije, pjevala je u prvim eksperimentalnim i prvim zabavnim emisijama, ali je bez obzira na veliki angažman kao pjevačica uspjela diplomirati slovenski i njemački jezik. Uslijedile su mnoge snimke za radio, mnoge autorske skladbe, ali i prepjevi stranih hitova, a njena popularnost je rasla sve više.
Prvi festivalski nastupi i internacionalna afirmacija
Njen prvi veći nastup van Slovenije bio je prvi „Opatijski festival“ 1958. na kojem je nastupala kao predstavnica RTV Ljubljana. Iako je izvela nekoliko pjesama, pjesme koje su postali evergreeni naše zabavne glazbe su Privšekova „Vozi me vlak v daljave“ i Kuntarićeva „U sjeni palme“. Od 18 izvedenih skladbi, „Vozi me vlak v daljave“ bila je jedina na slovenskom jeziku, a pjesme su se izvodile u alternaciji što znači da je svaka izvedena dva puta ali s različitim izvođačem i izmijenjenim aranžmanom. Spomenutu skladbu u drugoj verziji izvela je Marjana Deržaj, a sudbina je htjela da su u godinama koje su uslijedile često pjevale iste pjesme u alternaciji, ali to nikada nije bio razlog za animozitete, već je nastalo nerazdvojno prijateljstvo do Marjanine smrti 2005. god. „Opatija 1958“ bila je senzacija, nešto sasvim novo, pandan talijanskom „Sanremu“ i publika i mediji su s velikom pažnjom popratili ovaj treći po starosti festival u nas. Bila je to i prva afirmacija Betty Jurković izvan Slovenije na nivou cijele bivše države. 1959. god. izlazi njen diskografski prvijenac za nakladničku kuću „Jugoton“: na slovenskom jeziku snima EP ploču (ploču s 4 skladbe) iz serije „Naši popularni pjevači“ u pratnji Ljubljanskog Jazz Ansambla pod vodstvom Marija Rijavca. Na ploči se našao hit Doris Day „Čaj za dva“ (Tea for two) uz još tri popularne melodije (Bim-bam-bina, Mambo bacan), od kojih se izdvaja izvedba „Pojem in žvižgam“ (Pjevam i fućkam) koja je ostala zapamćena po refrenu čiju je veselu melodiju fućkala. Pozvana je na „Opatiju 1959“ gdje u obje verzije pjeva Kuntarićev „Autobus Calypso“, duet s Ivom Robićem i Markom Novoselom. Uslijedili su nastupi i gostovanja diljem bivše države. Te 1959. god. dogodio se još jedan vrlo zanimljiv nastup kojeg valja spomenuti. U Ljubljani je gostovao velikan jazza svjetskoga glasa, Louis Armstrong zvan Satchmo. Posebna gošća na tom koncertu bila je Betty koja je s Armstrongom izvela skladbu „It's wonderful“. Armostrong je s njom bio oduševljen i htio je da s njim nastavi turneju po Jugoslaviji koju je organiziralo Američko veleposlanstvo s ciljem popularizacije američke kulture u zemljama istočnog bloka, no Betty zbog rada na RTV Ljubljani nije mogla prihvatiti tu ponudu. Iduće godine dobiva poziv na „Zagreb 1960“ na kojem izvodi Kuntarićev bajon „Nina“. Iste godine iz Ljubljane seli u Zagreb što predstavlja veliki izazov s obzirom da je u Ljubljani imala počasno mjesto na radiju i bila pod protektoratom Bojana Adamiča, dok je u Zagrebu glazbena scena funkcionirala potpuno drugačije. No, Betty se unatoč svemu odmah uklopila u novu radnu sredinu, a njena popularnost raste sve više. 1961. god. diskografska kuća PGP RTB iz Beograda izdaje 19 ploča u seriji „Muzika za igru“ u formatu 10“ ploča (manje od standardne LP ploče, ali na istoj brzini od 78 okretaja u minuti) najpoznatijih imena zabavne glazbe kao što su: Anica Zubović, Đorđe Marjanović, Gabi Novak, Marjana Deržaj, Nada Knežević itd. Kuriozitet je da Betty snima skladbe uz pratnju instrumentalnog ansambla „Studio XIV“ i vokalnog kvarteta „Optimisti“ i to u dvije verzije. Sve pjesme snimljene su na slovenskom i hrvatskom jeziku, te izlaze kao dvije zasebne ploče za dva tržišta. Nastupa i na prvom festivalu „Beogradsko proleće“. Ista 1961. god. donosi veliki korak naprijed u njenoj internacionalnoj afirmaciji. Za njemačku diskografsku kuću „Polydor“ snima dvije singlice i time postaje prva pjevačica nakon Ive Robića koja ostvaruje proboj na veliko njemačko tržište. Prva singlica „Weiße Rossen aus Athen“ (Bijele ruže iz Atene) i „Ebbe und Flut“ (Plima i oseka) snimljene su u pratnji Horsta Wendea i njegovog orkestra u Hamburgu. Riječ je o skladbama grčkog autora Manosa Hadjidakisa koje je u dokumentarnom filmu „Traumland der Sehnsucht“ redatelja Wolfgang Müller-Sehna na grčkom jeziku pjevala Nana Mouskouri. Zbog velikog uspjeha toga filma nakon 11. Berlinskog međunarodnog filmskog festivala na kojem je osvojio Srebrnog medvjeda, snimaju se njemački prepjevi pjesama iz filma. Nana Mouskouri snima za diskografsku kuću Fontana records, a Bettyna singlica za Polydor izlazi svega 24h nakon Nanine. Zanimljivo je kako je za obje pjevačice njemačke prepjeve napisao Hans Bradtke, ali pjesma je ostala zapamćena u Naninoj izvedbi, ponajviše zahvaljujući zakašnjelom objavljivanju Polydorovog izdanja na kojemu iste pjesme izvodi Betty.
Uspjesi se nastavljaju
1962. god. u Sloveniji nastaje prvi festival zabavne glazbe pod nazivom „Slovenska popevka 1962“, a u Festivalskoj dvorani u Bledu nastupa 10 pjevača koji izvode 20 pjesama. Prvu nagradu osvaja Stiasnyeva „Mandolina“ koju u dvije verzije izvode Betty Jurković i Stane Mancini. Svoj apsolutni uspjeh ostvaruje naredne godine na istome festivalu kada pjeva sve tri nagrađene pjesme publike, a uz to je dobila i nagradu tjednika Mladina za najbolje interpretacije. Skladba „ Malokdaj se srečava“ (Rijetko se viđamo) osvojila je prvu, „Enkrat še“ drugu, a „Drevo“ treću nagradu publike, dok su u alternaciji ove pjesme pjevali debitanti Lado Leskovar i Peter Ambrož te Majda Sepe. Dobila je mnoge pohvale, a najviše priznanje joj je izrazio književnik Smiljan Rozman u kulturnoj reviji „Naši razgledi“ s vrlo pohvalnom recenzijom. Dogodine „Slovenska popevka“ seli iz Bleda u Ljubljanu, a iznjedrila je evergreen „Poletnu noć“ koju su u alternaciji pjevale Betty i Marjana. Od svih uspjeha tijekom tri godine sudjelovanja na tom festivalu i sveukupno 10 otpjevanih pjesama, Betty je skladbe „Malogdaj se srečava“ i „Poletna noć“ snimila na hrvatskom i to prvu u prijevodu Arsena Dedića, a drugu u vlastitom prepjevu. Svoj debi na festivalu u Splitu, tj. tadašnjim „Melodijama Jadrana“, ima 1965. g. na kojima u triju s Terezom Kesovijom i Maruškom Šinković pjeva skladbu „Peškarija“, u duetu s Đorđem Marjanovićem „Kaštelanske balature“, u duetu s Tonijem Kljakovićem „Dok traje ljeto“, te samostalno izvodi skladbu „More zlato“. Iste godine na „Zagrebfestu“ debitira kao skladateljica s pjesmom „Ljuljačka“ za koju je tekst napisao Milan Lentić. Šezdesete su godine označile početak odlaska naših pjevača zabavne glazbe na ogromno tržište bivšeg SSSR-a, a mnogi iz samog vrha su odlazili i po dva puta godišnje na višemjesečne turneje i nastupali pred ogromnim auditorijem. Na svoju prvu turneju u Sovjetski savez Betty odlazi 1966. g. Značajna godina na domaćem terenu je i 1967. gdje na festivalima u Splitu i Zagrebu izvodi dvije vrhunske skladbe u kojima je njezin vokal došao do punog izražaja. U Splitu izvodi Korparovu „Bit će kasno“ koju u alternaciji pjeva britanski sastav „The Shadows“ pod nazivom „I can't forget“, a u Zagrebu trijumfira s Kabiljovom „Svemu dođe kraj“ koja osvaja nagradu stručnog žirija, „Srebrnu pticu“ i „Prijelazni pokal“. „Svemu dođe kraj“ našla se i na njenoj EP ploči koju izdaje iste godine uz još tri skladbe. Tu su „Runolist“ iz filma „Moje pjesme, moji snovi“, tada aktualni hit „Ti si moj“ iz repertoara Sonny i Cher, te vlastitu skladbu „Naša je noć“. Treba naglasiti kako je Betty u godinama prije, ali i onima koje slijede, uz razne festivalske i koncertne nastupe redovito snimala ploče za „Jugoton“. Još 1963. g. snima EP s 4 skladbe „Paganini twist“, „Apaš“, „Casanova“ i „Noćni medison“ koje su prepjevi stranih hitova, a iste godine izlazi i singl „Nogometna utakmica“ / „Ja za ljubav drugu nisam znala“ na kojem su obje skladbe prepjevi velikih talijanskih hitova. „Nogometna utakmica“ s jednakom šaljivim tekstom kao i u originalu Rite Pavone „La partita di palone“ veliki je kontrast u odnosu na B stranu ploče koja je prepjev balade „Io che amo solo te“ u izvedbi Sergia Endriga, te ovim singlom još jednom dokazuje da savršeno funkcionira kako u brzim i veselim ritmovima tako i u nježnim i osjećajnim baladama u kojima njen senzibilitet i osjećaj za izvedbu dolaze do izražaja. Općenito je naklonjena talijanskoj kanconi jer i u narednim godinama na svoja diskografska izdanja uz nove autorske skladbe, kako vlastite, tako i drugih naših kompozitora, redovito uvrštava prepjeve talijanskih uspjeha. Tako 1966. god. izlazi EP ploča s dvije sklade iz repertoara Milve „Već su odavno procvale ruže“ (Quando le rose rosse), „Praznik naše ljubavi“ (Aria di festa), a tu su i skladbe „Mi smo pajaci“ (Siamo pagliacci) i već prije spomenuta prva autorska skladba „Ljuljačka“ sa „Zagrebfesta 1965.“. Serija talijanskih prepjeva nastavlja se i 1969. god. kada postiže zlatnu nakladu za singl „Jedna gitara bezbroj divnih snova“ (Una chitara cento illusioni) i „Kazačok“ (Casatchok) iz repertoara Mina Reitana i Dori Ghezzi, a iste godine izlazi i singl „Trnje i ruže“ (Una spina e una rosa) prepjev Tonya del Monaca i „Bella Belinda“ iz repertoara Gianni Morandia. 1969. god. izlazi i treća singlica u toj godini na kojoj je na A strani Bettyna kompozicija na izvrstan tekst Paje Kanižaja pod naslovom „Ljubav stvara čuda“ koja se na „Zagrebu 1969“ plasirala na drugo mjesto, a na B strani prepjev skladbe „Il raffreddore“ koju Betty izvodi pod nazivom „Prehlada“, iz repertoara Rite Pavone.
Novi festivalski debi i povlačenje sa scene
Iako festival „Melodije Istre i Kvarnera“ postoji još od 1966. god., Betty prvi puta na njemu sudjeluje tek 1970. god. i to sa skladbama Hede Piliš „Gradiću moj lepi“ i Nella Milottija „Pod Lindarom“ koja osvaja treću nagradu publike, nagradu Radio Pule „Roženice“ za najbolje korištenje istarskog melosa i nagradu Plavog vjesnika „Zlatni sat“ za najduži pljesak. Na MIK-u je pjevala 13 puta, otpjevala je 18 pjesama za koje je mnoge sama pisala glazbu često na tekst Drage Gervaisa i Zvonka Turaka, često osvaja nagrade publike, a posljednji put se pojavila 1982. god. Iako je na MIK-u najčešće pjevala vesele i šaljive pjesme koje je izvodila s mnogo duha i glumačkog dara, najveći hit zapisan zlatnim slovima u spomenar ovog putujućeg festivala je skladba „Barke faren“ za koju je sama napisala glazbu na tekst Drage Gervaisa. Tijekom 70-ih godina još se dva puta vraća na festivalu „Zagrebfest“ i to 1971. god. s pjesmom „Prije ili kasnije“ kada je bila u šestom mjesecu trudnoće i „Potraži me večeras“ 1974. god. Odličan aranžman, puni zvuk orkestra i Bettyna jedinstvena interpretacije svrstavaju ove skladbe među najkvalitetnije u njenom opusu. Za obje je glazbu i tekst napisao Alfi Kabiljo s kojim je Betty najviše surađivala tijekom karijere pa se potpisuje kao autor mnogih njenih pjesama i autor velikog broja aranžmana na njenim pločama. Pojavljuje se i 1972. god. na festivalu „Slavonija“ sa skladbom „Nadmetanje“ gdje u duetu s njom pjeva Stjepan Jimmy Stanić, a ovo joj je drugi nastup na tom festivalu jer je na „Slavoniji 1969“ pjevala Kuntarićevu „Jedan dida“. Posebno treba istaknuti njeno sudjelovanje na festivalu „Zagreb 1976“ na „Večeri šansona“. Tada izvodi njenu najdirljiviju skladbu „Pričaj mi o njoj“ za koju sama potpisuje glazbu, a tekst Ivica Krajač. Spoj recitacije i pjevanja donosi intimnu žensku priču o ženi s djetetom u kojoj se obraća muškarcu koji ih je ostavio. Betty ju je savršeno interpretirala, a 1997. god. snimljena i slovenska verzija iste pjesme koja u prepjevu Elze Budau nosi naslov „Povej mi o njej“. Za Jugoton još izlaze ploče „Već dugo / Sve sam izgubila“ (1970.), „Terezinka / Ili ili“ (1972.), „Regiment / Što da radim“ (1972.), a kao posljednja „Ja pa te pe vo polim pi / Zbogom dragi“ (1978.) od kojih je A strana je prepjev pobjedničke skladbe „A-Ba-Ni-Bi“ s festivala „Pjesma Eurovizije 1978“. Sredinom 70-ih godina kreće trogodišnja turneja po školama i vrtićima u organizaciji „Muzičke omladine“, pretežno na području Zagreba i Rijeke, gdje u vlastitom show programu djecu zabavljaju Betty i Špiro Guberina glumeći klaunove. Uz veliki broj gegova, dijaloga i interakcije s djecom, pjevali su i nekoliko skladbi na tekst poznatih dječjih pjesnika koje je uglazbila Betty. Tijekom 80-ih godina uglavnom gostuje na RTV Zagreb i RTV Ljubljana gdje nastupa u glazbenim emisijama, a ističu se gostovanje u Novogodišnjem show programu Nele Eržišnik 1983./1984. god. i emisiji „Večer u klubu“ kao gost Josipe Lisac s kojom je u duetu izvela nekoliko jazz standarda.
Vrijeme sjećanja i retrospektivi
Iako se odlučila povući sa scene i prestala se aktivno baviti pjevanjem, sjećanja na veliku karijeru i uspjehe su neizbrisivi i do dana današnjeg se na raznim koncertima, obljetnicama festivala i retrospektivama redovito evocira sjećanje na Betty Jurković. Već 1991. god. HRT pokreće serijal pod nazivom „50+“ u kojem poznata imena javnog života dobivaju svoju jednosatnu emisiju uživo u kojoj ugošćuju prijatelje i kolege po svom izboru. Voditelj emisije bio je Zvonko Varošanec, a Betty je između ostalog ugostila Marjanu Deržaj, Josipu Lisac, Karla Metikoša, Ivicu Percla, Maju Papandopulo i dr. 1993. god. nastupa na prvoj retrospektivi MIK-a na Gatu Karoline Riječke, a retrospektivama MIK-a se vraćala i 2004. god. na „40 let MIK-a“ održane u HKD-u na Sušaku, te 2014. god. na retrospektivi povodom 50 godina festivala održane u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci prilikom koje je dobila i plaketu za poseban doprinos ovome festivalu. 1996. g. RTV Ljubljana o njoj snima dokumentarni film iz serije „Zlata šestdeseta“ u režiji Slavka Hrena, a godinu potom gostuje na TV Mreža u emisiji „Napokon nedjelja“. Iste godine nastupa i u ljubljanskom Cafe Teatru na koncertu „Ah, spomini“ kojeg snima televizija, a riječ je o nostalgičnom koncertu na kojem uz band pod vodstvom Mojmira Sepea nastupaju brojne glazbene legende. 50 godina „Zagrebfesta“ proslavljeno je svečanim koncertom 2003. god. na kojem su nastupala brojna glazbena imena koja su zadužila ovaj festival, a Betty izvodi „Ljuljačku“. 2004. god. Muzej grada Rijeka postavlja izložbu „Čarobna igla“ posvećenu gramofonima, glazbenim automatima, pločama i riječkoj diskografiji gdje su svoje počasno mjesto dobili Ivo Robić, Zvonimir Krkljuš, Bruno Petrali, Betty Jurković, Duo sa Kvarnera i Trio Tividi. 2006. god. HRT pokreće ciklus koncerata pod nazivom „Opatijske serenade“ gdje u prvoj festivalskoj i drugoj večeri u čast maestra Ljube Kuntarića nastupa i Betty s nekoliko pjesama u pratnji orkestra pod ravnanjem maestra Silvija Glojnarića. 2007. god. u Gallusovoj dvorani Cankarjevog doma u Ljubljani održava se svečani koncert povodom 45. godišnjice festivala „Slovenska popevka“, a Bettyn nastup sa skladbom „Mandolina“ popraćen je burnim pljeskom. Iste godine gostuje u popularnoj emisiji RTV Ljubljana „Spet doma“, a snima i prilog za rubriku „Žive legende“. U sklopu VII Liburnia Jazz Festivala 2008. g. na ljetnoj pozornici u Opatiji između ostalih nastupa i Betty u pratnji Elvisa Stanića i njegovog banda sa skladbama „Svemu dođe kraj“ i „I got rythm“. 2009. god. HRT ugošćuje Betty Jurković i Marka Novosela kao zvijezde jedne od emisija iz ciklusa pod nazivom „Evergreen“. 2012. god. nastupa u opatijskoj lučici „Portić“ na otvorenju skulpture Tatjane Kostanjević „Barkajol“ gdje u prigodnom programu izvodi svoju uspješnicu „Barke faren“. Što se tiče diskografskih izdanja već 1997. god. RTV ZKP Ljubljana izdaje CD pod nazivom „Spomini“ na kojemu se nalaze 22 njena velika uspjeha od 1954. g. na slovenskom jeziku, a posljednje dvije „Malogdaj se srečava“ i „Povej mi o njej“ snimljene su posebno za ovaj CD. Croatia records izdaje 2002. CD i kazetu iz serije „Kronologija“ s 20 najvećih uspjeha od 1958. do 1969. snimljene za tadašnji „Jugoton“. Najreprezentativnije izdanje izlazi 2014. god. ponovno u nakladi Croatia recordsa“ i to u vidu dvostrukog CD-a iz edicije „Zlatna kolekcija“ s 50 pjesama i opširnim popratnim tekstom Vladimira Frantara 2017. god. Nagrada Grada Opatije za životno djelo uručena joj je 2017. god. prilikom svečane sjednice gradskoga vijeća. Svoju glazbenu karijeru Betty Jurković zaokružila je gala koncertom početkom 2024. god. pod nazivom „Barke faren – 50 godina pjesme“. Ovom prilikom obilježeno je 50 godine ove kultne pjesme koju je Betty skladala na stihove Drage Gervaisa i izvela na „Melodijama Istre i Kvarnera 1974.“, a također i 70 godina od prvog profesionalnog angažmana. Program i scenarij osmislio je opatijski pjevač i glazbeni kroničar David Danijel koji je u unaprijed snimljenim video prilozima otkrio publici mnoge zanimljive detalje iz života slavljenice. Gosti na koncertu bili su Nevia Rigutto, Antonela Doko, Dino Antonić i Tina Vukov, a tom prilikom uručeno joj je i posebno priznanje diskografske kuće „Croatia Recrods“.
Privatni život
Na „Zagrebfestu 1960“ upoznaje svojeg supruga Borisa Ulricha za kojeg se udaje nakon osmodnevnog poznanstva i seli se iz Ljubljane u Zagreb. Suprug joj je bio skladatelj, pijanist, dugogodišnji šef glazbenog programa Radio Zagreba, ali i izvrstan ton majstor. 1971. god. na svijet je došla je njihova kći Gioia, koja je rođena s poteškoćama, i to je jedan od razloga zbog kojeg se Betty polako počinje povlačiti sa scene, te svoje slobodno vrijeme provodi s kćeri. 1983. god. nakon kratke i teške bolesti, s nepune 52 godine, od akutne leukemije umire njen suprug, pa Betty ostaje samohrana majka. Danas Betty živi na relaciji Opatija – Rijeka – Zagreb. Slobodno vrijeme ljeti provodi na moru u Opatiji, gdje redovito svaki dan pliva i do 2 km. Jako je vezana uz more, a zanimljivo je da se u mladosti aktivno bavila jedrenjem i osvojila mnoga priznanja za jedriličarski klub. Zimi posjećuje kazalište, odlazi na razne predstave, promocije knjiga, a većinu svog slobodnog vremena provodi u društvu mnogobrojnih prijatelja. S kćeri i zetom gaji poseban prijateljski odnos, a zeta voli pobjeđivati u preferansu. U društvu je izrazito zabavna i omiljena, često prepričava zanimljive anegdote iz života.
Kompozitorski rad
Osim što je sama pjevala kompozicije koje je uglazbila, od kojih su najpoznatije „Ljuljačka“, „Barke faren“, Ljubav stvara čuda“, napisala je i nekoliko pjesama za druge pjevače od kojih treba spomenuti „Nisam šla za ten“ u izvedbi Radojke Šverko (MIK 1994), „Smih“ Nevie Rigutto (MIK 1979), te „Srebrni dah“ koju je na MIK-u 1993. pjevala Marinella Malić.
FESTIVALSKI USPJESI Opatijski festival
1958. – „Vozi me vlak v daljave“ – J. Privšek / A. Skale
„Ksenija“ – M. Vandekar / A. Ruben
„Naši susreti“ – M. Motl / R. Pilja
„U sjeni palme“ – Lj. Kuntarić / B. Chudoba
1959. – „Autobus Calypso“ – duet Ivo Robić / Marko Novosel - Lj. Kuntarić / B. Chudoba
„Spomin“ – V. Stiasny / L. Svetek
„Prišla je pomlad“ – V. Stiasny / L. Svetek
1960. – „Tivoli“ – J. Privšek / A. Skale
„Jutro na planini“ – V. Horvat / L. Svetek
„Veselo na pot“ – M. Cerar / L. Svetek
1961. – „Želje“ – F. Hrg
„Slutnja“ – M. Vandekar / A. Ruben
1962. – „Kao ti“ – A. Nećak / V. Torbica / F. Pomykalo
„Suze u vetru“ – M. Jevremović
1964. – „Detstvo“ – A. Džambazov / G. Georgiev
„Ostani“ – N. Grčević / A. Dedić
1965. – „Zov u noći“ – A. Kabiljo
„Dervesa, dervesa“ – M. Sepe / G. Strniša
„Stolpne ure“ – J. Robežnik / G. Strniša
Slovenska popevka
1962. – „Mandolina“ – V. Stiasny / L. Svetek / M. Rijavec – 1. nagrada publike
„Slika“ – A. Soss / G. Strniša / A. Soss
„Najine sanje“ – F. Hrg / F. Hrg / J. Privšek
„Deklica in cha-cha“ – M. Cilenšek / M. Cilenšek / J. Privšek
1963. – „Malogdaj se srečava“ – M. Sepe / G. Strniša / M. Sepe - 1. nagrada publike, Nagrada stručnog žirija za najbolju izvornu slovensku popevku, nagrada za tekst
„Enkrat še“ – V. Stiasny / L. Svetek / A. Soss -2. nagrada publike
„Drevo“ – M. Sepe / G. Strniša / M. Sepe - 3. nagrada publike
Beti Jurković osvaja nagradu za najboljeg pjevača tjednika „Mladina“
1964. – „Poletna noć“ – M. Sepe / E. Budau / M. Sepe – 1. nagrada publike
„Verujem v pravljice“ – J. Robežnik / G. Strniša / J. Robežnik – 2. nagrada publike, Nagrada čitatelja tjednika „Tovariš“ za tekst
„Srce, le zapoj“ – M. Cerar / F. Suovan / M. Rijavec
Melodije Istre i Kvarnera
1970. – „Pod Lindarom“ – N. Milotti / N. Milotti / Z. Černjul – 3. nagrada publike, Nagrada Radio Pule „Roženice“ za najbolje korištenje istarskog melosa, nagrada Plavog vjesnika „Zlatni sat“ za najduži pljesak
„Gradiću moj lepi“ – H. Piliš / R. Katalinić Jeretov / K. Oblak
1972 . – „Mamina starina“ –N. Milotti / Lj. Pavešić / R. Bosner
„Petešić“ – duet Hrvoje Hegedušić – N. Milotti / D. Kablin / Z. Černjul
1973. – „Nebog Tončić“ – J. Forennbacher / I. Brdar / J. Forenbacher
„Dve susede“ – B. Sepčić / Č. Variola / R. Bosner – Nagrada za aranžman i za najveseliju pjesmu
1974. – „E da mi je sidro molat bilo“ – B. Adamič / I. Piro / B. Adamič - Nagrada Radio Pule „Roženice“ za najbolje korištenje istarskog melosa
„Barke faren“ – B. Jurković / D. Gervais /S. Kalogjera – Nagrada za interpretaciju i nagrada Plavog vjesnika „Zlatni sat“ za najduži pljesak
1975. – „Pokojna Žvana“ - B. Jurković / D. Gervais /S. Kalogjera
1976. – „Rakijnica“ – E. Mlakar / Z. Turak / S. Kalogjera
1977. – „Oj matero brimenjačo“ – A. Petrović / A. Mavrinac / S. Kalogjera - Nagrada za aranžman
„Bulin“ – A. Baša / Z. Turak / S. Kalogjera - 1. nagrada publike i nagrada za tekst
1978. – „Da bi me tuka miljun“ – B. Jurković / šifra Novalja / S.
1979. – „Lajavica“ – B. Jurković / Z. Turak / R. Bosner - 2 nagrada publike
1980. – „Ča se tu more“ –duet Aldo Galleazi – B. Jurković / Z. Turak / S. Kalogjera – 2. nagrada publike
1981. – „Moja mat“ – B. Jurković / I. Žic Klačić / R. Bosner – 3. nagrada publike
1982. – „Svati“ – A. Baša / Lj. Bestulić Stanković / A. Baša - 1. nagrada publike
Zagreb-fest
1960. – „Nina“ – Lj. Kuntarić / B. Chudoba
„Ružan san“ – Lj. Kuntarić
„U smjehu i pjesmi“ – M. Koerbler / S. Štefan
1961. – „Ljubav prašta sve“ – Ž. Roje
„Šumite jablani“ – A. Vučer / B. Chudoba
„Tko bi vjerovao“ – S. Mihaljinec / D. Britvić
1962. – „Oglas“ – A. Kabiljo / I. Krimov
„Priča o gradu“ – I. Stamać
1963. – „Jesenji dažd“ – M. Lentić
„Moj Zagreb“ – B. Mihaljević
1964. – „Pusta noć“ – M. Lentić
„Pravila igre“ – M. Lentić
1965. – „Ljuljačka“ – B. Jurković / M. Lentić
1967. – „Svemu dođe kraj“ – A. Kabiljo – Nagrada stručnog žirija, „Srebrna ptica“ i „Prijelazni pokal“
1968. – „Kad si ti uz mene“ – A. Kabiljo
1969. – „Ljubav stvara čuda“ – B. Jurković / P. Kanižaj
1971. – „Prije ili kasnije“ – A. Kabiljo
1974. – „Potraži me večeras“ – A. Kabiljo
Melodije Jadrana - Splitski festival
1965. – „Kaštelanske balature“ – duet Đorđe Marjanović - Z. Runjić / N. Bučan – 2. nagrada žirija i 2. nagrada publike
„More zlato“ – I. Stamać / J. Pupačić
„Dok traje ljeto“ – duet Toni Kljaković – Đ. Srbljenović / Z. Šelebaj „Peškarija“ – trio Betty Jurković, Tereza Kesovija, Maruška Šinković - N. Kalogjera / I. Krajač
1966. – „More i ljeto“ – S. Lukić
„Gradovi pokraj mora“ – H. Piliš / S. Jakševac
„Miris mora“ – Z. Runjić / A. Dedić
1967. – „Bit će kasno“ – Z. Korpar / M. Perfiljeva
„Nevera“ – Đ. Srbljenović / S. Benzon – 2. nagrada publike
1968. – „Moja obala“ – A. Kabiljo / M. Perfiljeva
Slavonija
1969. – „Jedan dida“ – Lj. Kuntarić / Jakševac
1972. – „Nadmetanje“ – duet Stjepan Jimmy Stanić – M. Lentić / T. Bilopavlović / S. Kalogjera
Beogradsko proleće
1961. – „Pada snijeg“ – D. Dukić / I. Krimov
Saponia Elida Favort
1963. – „Aj, moj crni moro“ – M. Lentić / M. Lentić / A. Bubanović
„Trk vraninih konja u noć“ – M. Lentić / M. Lentić / B. Hohnjec
FOTOGRAFIJE
A - STRANA
Mambo bacan
( Vatro)
Čaj za dva
(Youmans)
B - STRANA
Bimbambina
(Gietz)
Pojem In žvižgam
(Davis) 1960. – PGP RTB – LP 514 / LP II 514 B
A - STRANA
Scubi Dubi = Scubi - Dubi
(S. Distel – D. Britvić / A. Žitnik – J. Privšek)
Bongiorno amore
(Wegner – V. Jakovljević / L. Svetek – J. Privšek)
Nemi zanos = Nocoj
(J. Privšek – Đ. Marjanović / L. Svetek – J. Privšek)
Zašto = Zaplesiva (It's Alright With Me)
(C. Porter – V. Jakovljević / A. Žitnik – J. Privšek)
B - STRANA
Reci mi moj dragi = Reci mi moj ljubi (Bist Du Noch, Mein Baby)
(Austin – V. Jakovljević / L. Krakar – J. Privšek)
Tvoja je ljubav kao sunčev sjaj = Sonce in zemlja (You Are My Special Angel)
(Duncen – V. jakovljević / A. Skale – J. Privšek)
Osamljeni dečak = Poznam dekle (The Lonely One)
(L. Hambre – D. Britvić / A. Žitnik – J. Privšek)
Cvijet strasti = Govorica rož (Passioned Flower)
(Morris – B. Jurković / K. Rijavec – M. Rijavec) 1961. – Polydor – 24621
A - STRANA
Ebbe und Flut
(M. Hadjidakis – H. Bradtke)
B - STRANA
Weiße Rosen aus Athen
(M. Hadjidakis – H. Bradtke)
1962. – Polydor – 24691
A - STRANA
Si, si, Segnor
(Menke – Dalli – Reichel)
B - STRANA
Dreh dich nicht um
(Zeeden – Haechen)
1963. – Jugoton – EPY 3252
A - STRANA
Paganini twist
(Lussier – A. Dedić – M. Rijavec)
Apaš
(J. Lordan – A. Dedić – M. Rijavec)
B - STRANA
Casanova
(Scharfenberger – A. Dedić – M. Rijavec)
Noćni medison
(Coke – Belon – A. Dedić – M. Rijavec)
1963. – Jugoton – SY 1256
A - STRANA
Nogometna utakmica (La partita di pallone)
( Vianello – I. Krimov – M. Rijavec)
B - STRANA
Ja nisam za ljubav drugu znala (Io che amo solo te)
(S. Endrigo – I. Krimov – M. Rijavec)
1963. – Jugoton – EPY 3366
A - STRANAVeć su odavno procvale ruže (Quando le rose rosse)
(Nowo – Bader - Mogol – Arnie – Z. Golob – N. Kalogjera)
Ljuljačka
(B. Jurković – M. Lentić – M. Rijavec)
B - STRANA
Praznik naše ljubavi (Aria di festa - Come Quel Giorno)
(Capotosti - De Simone – S. Šelebaj – N. Kalogjera)
Mi smo pajaci (Siamo pagliacci)
(Lunero - Mogol – S. Šelebaj – N. Kalogjera)
1967. – Jugoton – EPY 3819
A - STRANA
Runolist (Edelweiss)
(R. Rodgers – I. Krajač – A. Kabiljo)
Ti si moj (Little man)
(S. Bono – I. Krajač – A. Kabiljo)
B - STRANA
Svemu dođe kraj
(A. Kabiljo)
Naša je noć
(B. Jurković – I. Krajač – A. Kabiljo)
1969. – Jugoton – SY 1356
A - STRANA
Jedna gitara, bezbroj divnih snova (Una chitara, cento illusioni)
(F. Reitano - M. Reitano – Nisa – I. Krajač – A. Kabiljo
B - STRANA
Kazačok (Casatschok)
(D. A. Ciotti – Rubaschin - G. Guardabassi – I. Krajač – A. Kabiljo)
1969. – Jugoton – SY 1428
A - STRANA
Ljubav stvara čuda
(B. Jurković – P. Kanižaj – J. Privšek)
B - STRANA
Prehlada
(Napolitano – Bardotti – M. Perfiljeva – A. Kabljo)
1969. – Jugoton – SY 1503
A - STRANA
Trnje i ruže (Una spina e una rosa)
(Continello – Migliacci – Doležal – Kabiljo)
B - STRANA
Bella Belinda
(Andrews – Migliacci – Doležal – Kabiljo)
1969. – Jugoton – SY 1604
A - STRANA
Već dugo
(Kabiljo – Krajač – Kabiljo)
B - STRANA
Sve sam izgubila
(B. Jurković – S. Benzon – Kabiljo)
1972. – Jugoton – SY 11948
A - STRANA
Terezinka
(narodna – Kabiljo – Doležal – Kabiljo)
B - STRANA
Ili, ili
(Kabiljo – Doležal – Kabiljo)
1972. – Jugoton – SY 22080
A - STRANA
Regiment
(narodna – Kabiljo – Krajač – Kabiljo)
B - STRANA
Što da radim
(D. Holten – H. Van Hemert – M. Doležal – M. Domić)
1977. – Jugoton – SY 22568
A - STRANA
Cibuj, cibuj
(narodna – I. Krajač – S. Kalogjera)
B - STRANA
Igra
(S. Kalogjera – I. Krajač – S. Kalogjera)
1978. – Jugoton – SY 23413
A - STRANA
Ja-pa te-pe vo-po lim-pi
(E. Manor . N. Hirsh – I. Krajač – R. Bosner)
B - STRANA
Zbogom dragi (H. Hegedušić – Ž. Krznarić – S. Kalogjera)
1997. – "Spomin" - RTV ZKP – CD 103681
Rdeča žogaTalisman
Zvončki in trobentice
Čolnič
Žvižga
Prodajalka cvetja
Prišla je pomlad
Walkin' and whistlin' blues (Pojem In Žvižgam)
Spomin
Tivoli
Želje
Drevesa, drevesa
Stolpne ure
Mandolina
Ensemble
Enkrat še
Poletna noč
Nisi kriv
Tanto lontano (Med Teboj In Menoj)
Quando le rose rosse (Rdeče Rože)
Mr. Jones (Mili moj )
Malokdaj se srečava
Pričaj mi o njoj (Povej mi o njej)
2002. – "Kronologija" - Croatia records – CD 5556831/MC5490128
Vozi me vlak
Čaj za dva
Nina
Veselo na pot
Tivoli
Zvončki in trobentice
Iznad svega
Oglas
Mandolina
Jesenji dažd
Moj Zagreb
Paganini twist
Nogometna utakmica
Ja nisam za drugu ljubav znala
Ljuljačka
Svemu dođe kraj
Runolist
Bit će kasno
Kazačok
Jedna gitara, bezbroj divnih snova
2014. – "Zlatna kolekcija" Croatia records – 2CD 6053957
CD1
Autobus Calypso (duet Marko Novosel)
Nina
Nemi zanos
Scubi dubi
Osamljeni dečak
Iznad svega
Buongiorno Amore
Tvoja je ljubav kao sunčev sjaj
Prica o gradu
Oglas
Mi mali
Suze u vetru
Kao ti
Jesenji dažd
Aj moj crni moro
Trk vranih konja
Rijetko te vidim
Apaš
Noćni madison
Paganini twist
Pusta noć
Pravila igre
Nogometna utakmica
Ljetna noć
Ljuljaćka
CD2
Praznik naše ljubavi
Već su odavno procvale ruže
Mi smo pajaci
Kaštelanske balature (duet Đorđe Marjanović)
Gradovi pokraj mora (duet Maruška Šinković Kalogjera)
Runolist
Svemu dođe kraj
Naša je noć
Moja obala
Ljubav stvara čuda
Kazačok
Jedna gitara, bezbroj divnih snova
Trnje i ruže
Pod Lindarom
Sve sam izgubila
Već dugo
Prije ili kasnije
Mamina slika
Terezinka
Ili, Ili
Regiment
Barke Faren
Igra
Potraži me večeras
Pričaj mi o njoj
GALA KONCERT Gala koncert "Barke faren - 50 godina pjesme (1974.-2024.) u čast Betty Jurković.
David Danijel i gosti
Opatija - 26.01.2024.
Gosti: Betty Jurković - Nevia Rigutto - Antonela Doko - Tina Vukov - Dino Antonić - Plesači Plesne škole „Dansel“ by Elio Bašan
Prateći bend:
Emir Grozdanić (akustična gitara)
Zvonimir Radišić (akustična gitara i električna gitara)
Tonči Grabušić (bubnjevi)
Damjan Grbac (bas gitara)
Aleksandar Valenčić (klavijature)
Luka Vrbanec (saksofon)
Branko Sterpin (truba)
O Betty Jurković govore: Alfi Kabiljo, Josipa Lisac, Elda Viler, Anica Zubović, Zdenka Kovačiček, Lado Leskovar, Duško Jeličić, Karolina Šuša.
_________________
Feel Audio (razglas i rasvjeta)
Igor Modrić (redatelj)
Robert Kalčić (snimatelj)
Pro-Rec (video produkcija)
Zoran Žiger (snimatelj zvuka)
David Danijel (ideja, koncept, realizacija, autor video zapisa i uvodne špice)
Organizatori: Udruga „Serenada Opatiji“ i Festival Opatija
Realizaciju projekta omogućili su: Grad Opatija - Mondo Uomo Rijeka - Hotel Paris Opatija